Ljepota i zdravlje

Imunološki sustav: sve što trebate znati

Imunološki sustav
Agit.hr
Objavio: Agit.hr

Osim lijekova, medicine i napredne tehnologije, ljudi imaju i svoj ugrađeni obrambeni sustav – imunološki sustav. On nas štiti od bakterija, virusa, nametnika i bolesti te se kroz cijeli život unapređuje novim iskustvima. Za mnoge viruse, jednom kad obolite stvaraju se antitijela koja će vas čuvati od sjedeće zaraze ili umanjiti simptome.

Sposobnost organizma da se obrani od bolesti naziva se imunost, a generalno se dijeli na dvije vrste: urođenu i stečenu. U nastavku ćemo spomenuti značajke svake vrste kao i sastavne dijelove imunološkog sustava.

Urođena imunost

Urođena ili nespecifična imunost je sposobnost obrane s kojom se rađamo, a čuva nas od svih antigena – sastoji se od prepreka koje sprečavaju patogenima da uđu i organizam i smatra se prvom linijom obrane.

Prvi primjer je koža i mukozne membrane koje fizički sprečavaju stranim tijelima ulazak, zatim kemijske tvari obrane od mikroba, makrofagi te sposobnost tijela da povisi vlastitu temperaturu jednom kad patogen uđe u organizam kako bi ga ubio.

Stečena imunost

Stečena ili specifična imunost nastaje pri doticaju organizma s vanjskim svijetom, tj. kao odgovor na susret s različitim antigenima – za razliku od urođene imunosti, stečena je specijalizirana za svaki patogen pa se zato i naziva specifičnom. Nakon doticaja s određenim patogenom, imunološki sustav stvara pamećenje, tj. zapis za određeni antigen pa će u sljedećem napadu stvoriti brzi i učinkoviti odgovor te spriječiti ponovnu zarazu.

Ovo omogućavaju limfociti – najmanje krvne stanice koje su glavna sastavnica stečene imunosti. Limfociti spadaju pod leukocite, tj. bijele krvne stanice koje se nalaze u timusu, slezeni, koštanoj srži i limfnim čvorovima. Oni kao odgovor na antigen luče antitijela (specifična za tu tvar) koja se vežu na točno određena mjesta na antigenu. Osim limfocita, pod leukocite spadaju i fagociti – stanice koje okruže patogen i razgrađuju ga na nepatogene dijelove – slično probavi.

Osim stečene i urođene imunosti postoji i pasivna imunost – na primjer, novorođenče dobiva pasivnu imunost preko majčinog mlijeka koja ga štiti u prvih par godina života.

Cijepljenje

Poznata metoda stjecanja imunosti je cijepljenje koje izaziva odgovor sličan onome kod prirodno stečene imunosti. Pri cijepljenju u organizam se unosi mrtvi ili oslabljeni mikroorganizam  koji će prouzročiti imunološku reakciju i stvaranje antitijela no neće izazvati bolest koju bi živi mikroorganizam donio.

Iako cijepljenje štiti pojedinca od zaraze, da bi se neka bolest odstranila iz populacije, potrebno je cijepiti 70% populacije – čemu to služi? Neki ljudi, slabijeg imunološkog sustava ne mogu podnijeti patogen ni u oslabljelom stanju pa ovise o ostatku populacije na zaštitu od zaraze.

Ovim načinom stvaranja imunosti, uklonjene su mnoge bolesti koje su prije bile široko rasprostranjene kao što su velike boginje, dječja paraliza koju uzrokuje polio virus i tetanus. S razvojem tehnologije razvijaju se i nove, efektivnije vrste cjepiva, no osnovni mehanizam je uvijek isti – natjerati organizam da stvori antitijela i omogućiti mu zaštitu bez da mora prvo doći do zaraze.

U svakom slučaju, iako naše tijelo ima ugrađen obrambeni sustav, ne možemo uvijek računati na svoj organizam da nas zaštiti te isto kako naš imunološki sustav čuva nas, moramo i mi čuvati njega jer ga je kao i sve druge tjelesne sustave moguće oštetiti ili oslabiti.

O autoru

Agit.hr

Agit.hr